24.05.2023. – LRM 1200km Zagreb

29. svibnja 2023. | Brevetopisi

Slike i tekst preneseni su uz dozvolu autora Ivane Š. u izvornom obliku, uključujući sve eventualne pravopisne i druge greške.

inače nisam baš čovjek od velikih riječi, nemam ono nekaj za opisati događaje lijepo i smisleno oblikovanim rečenicama, ali bilo bi šteta da ne nabacam par dojmova sa dosada najvećeg izazova kojeg sam odlučila samljeti.

kilometara me nije bilo strah, visinaca još manje a kak se radilo o ruti tak isplaniranoj da se svaki dan vratiš “doma” logistika skoro pa nije ni bila potrebna.
trebalo se samo vratiti svaki dan barem do ponoći i uhvatiti 5-6 sati sna i rekuperirati najbolje kaj se znalo za novi dan.

Prvi dan smo išli malo po sloveniji, prvo i jedino bušenje gume odradili smo do novog mesta te smo tu propustili priliku za šlepanje sa bržima i jačima ali i izbjegli većinu kiše jer smo se provlačili između oblaka sa nešto kiše koja nije dugo trajala.
u povratku na cca 220om kilomteru, na mokrom spustu, na zavoju, zaletila sam se mrvicu previše, prednju kočnicu stisnula mrvicu previše, pa sam se malo sanjkala po cesti. sva sreća pa sam se više usredotočila na to kak bum pala nego na ostalo pa sam se izvukla sa malo natučenim dijelovima tijela i ne previše izgrebanoj koži.
inače u takvim situacijama odmah nastavljam dalje jer šoku ne dopuštam da prevlada pa je tak i bilo ovaj put, pošto je bicikl bil u voznom stanju nije mi imalo smisla ne nastaviti.
nakon toga je išla poprilično laganini vožnja prema zagrebu sa kavicom i odmorom u novom mestu.
oko 23 sata završavamo sa prvim danom i prvih 300 km.
odmah pijem 2 tablete protiv bolova, mažem kremicom ranice i guzju i bacam se na spavanje.

Dan drugi, buđenje oko 6, spremanje te oko 7 krećemo dalje, peglamo sve do karlovca bez nekih dužih stajanja, lijeva noga svaki put zapeće kad silazim i uzlazim na bicikl, desna noga malo manje, ali bitno je da ni jedna ne boli dok sam na biciklu i okrećem pedale nakon doručak/kava pauze u karlovcu krećemo dalje, dogovor sljedeća pauza u jospipdolu uz stajanje u tounju da nabacim slikicu sa mostom.
hupserijada od duge rese do josipdola je idealna za PBP trening tak da ju imam u planu još koji put posjetiti do kolovoza.
veća pauza u plaškom i pripreme za sljedećih 100 km sa najvećim udjelom visinaca, kad smo napokon došli do plitvica (slivek, onaj uspon od 17%+ fakat nije trebal) odlučili smo napraviti pauzu za ručak i dogovor je išel, kad se vratimo vratimo se, sutra nas tak i tak očekuje laganiji dan tak da samo nešto prije 17 sati uzjahali naše bicikle i krenuli na zadnji dugačak uspon tog dana i veselili se elevaciji koja kao ide prema dolje.
oko 21 sat dolazimo do karlovca gdje nas čekaju zapečene palačinke i svašta nešta pa tu radimo dužu pauzicu i negdje prije 22 sata krećemo na zadnju dionicu tog dana.
oko ponoći stižemo do apartmana bacamo se na spavanje, ritual isti, 2 tablete protiv bolova, kremica za guzju i rane i spremna za spavanac.

Dan treći smo išli prema austriji, laganija ruta, malo uspona, ma divota!
aliii kreće vjetar, bočno pa ispada da udara u prsa u oba smjera, radovi na cesti nezaobilazni te putem srećemo našeg markana koji nam daje smjernice kako da izbjegnemo radove koji se nalaze na ruti jer je on već na povratku i pići prema zadnjoj dionici breveta. nakon kraćih usputnih stajanja odlučimo se za dužu doručak/kava pauzu u đurmancu, dario ima tešku spoznaju da nema pekare te se zadovoljava pecivima iz konzuma.
iako je bila kao lakša ruta činila se teža, više vjetra, više sunca i već bolnije tijelo, guzja i ostalo, ali grinda se, okreću pedale i veseli momentu kad ćemo se okrenuti prema nazad.
predobar je taj moment kad smo se svakog dana okrenuli natrag, kao da je išlo brže i lakše!
stanice putem su nam bile u ptuju i benzinska prije/nakon SLO-AT granice.
u povratku se neki usponi guraju jer se noge štede maksimalno a i to se iskorištava ko mini aktivni odmor.
nakon SLO-HR granice preuzimam te odlučim da je vrijeme za malo intervalnog treninga i vučem sve do bistre gdje ipak puštam darija da preuzme malo da se odmorim.
malo prije 23:30 dolazimo do apt gdje nas čeka kolega hrva sa vrećicom punom fine hrane te se odmah bacamo na papanje i filanje za zadnji, najlakši dan!
iako je dogovor bio da krećemo oko 5, ja prespavam alarm i tek oko 6 krenemo.

Dan četvrti vjetar odluči pojačati i puhati u prsa u oba smjera! u dugom selu radimo doručak/kava pauzu i onda krećemo u borbu s vjetrom.
skoro sam poludila do dubrave kolko je puhalo, gdje radimo kratku pauzu dok ja u ljekarni kupujem tablete protiv bolova, eh da sam tad skužila da je u pitanju mišić a ne bol u nozi odmah bi kupila sprej za hlađenje al u neznaju odrađujem krivu kupovinu.
filam se tableticama i okrećemo prema farkaševcu, tu već lagano otpadam jer je bol sve jača i jača i stalno govorim dariju nek ide jer ne želim da zbog mene propusti time limit, no on odlučuje iskoristiti načekavanje s vremena na vrijeme ko odmore dok sam ja zbog noge gazila takav tempo da mi odmor nije ni trebal.

na potezu od bolča do bjelovara u jednom trenutnu krenem vrištati i plakati se kolko me glupi mišić zezal i nije popuštal, nikakvi magneziji i tablete protiv bolova nisu pomagale.
al nakon malo vrištanja i malo lupanja mišića odlučim stisnuti zube i završiti kaj sam započela, makar i van limita ali završiti!
u bjelovaru nakon kratke pauze okrenemo za daruvar gdje kreću hupseri i gdje sam ja u sve većim problemima, jer i najmanji uspon gazim ultra sporo.
izgleda da sam se zeznula sa intervalnim treningom dan prije, al čovjek uči dok je živ!
negdje pred velikim grđevcem stajem u birtiji i konobaricu molim metlu gdje na podu malo gniječim mišić bedra koji to tak dobro prihvati da malo otpusti i krećem prema daruvaru.
kišica koja nas je pozdravila u daruvaru je bila melem za moje noge, hlađenje koje mi je trebalo te sam čak pomislila da bi bilo lijepo kad bi tak paduckala barem do bjelovara.
u daruvaru okrećemo odmah natrag te tek u velikom grđevcu radimo dužu pauzu za jelo i odmor.
tu dario napokon dolazi pameti pa me pred bjelovarom ostavlja i ode svojim tempom dalje kaj je i meni odmah bilo lakše jer nisam imala osjećaj da moram stiskati da ne čeka.
nakon bjelovara prištekam mob na power bank, pustim si hitove 80ih i 90ih te uz pjevušenje i zavijanje nastavljam dalje, i moram priznati da me to spasilo, jer bi mi bilo puno teže da sam vozila u tišini, ovak sam se orijantirala na hitove i popevala si i bilo mi je baš super!

u staroj kapeli vidim gospođu kak zalijeva cvijeće te ju molim šlauf da si ohladim mišić kaj mi je super došlo jer je i temp počela padati pa sam znala da sad to bude lagano išlo na bolje.
do vrbovca se mišić već dobro ohladi te napokon mogu okretati pedale, brcko zaobilazim jer ipak nisam mogla gaziti brege te na petrolu delam pauzu i radim zadnji load prije grand finala.
zadnji dio su mi taman svirali bekstrit bojsi, barbie grl i ostali mtv hitovi koje sam sve glasnije i glasnije pjevala sam da ne čujem guzicu koja se javila nakon kaj sam prestala toliko osjećati mišić.
ljudi su me čudno gledali ali u tom trenutnu bilo mi je tak svejedno, i tak sam ja zavijajući hitove iz sveg glasa prolazila gradom, na križanju držićeve i vukovarske odlučujem da je bilo dosta ovih kvazi bic staza zagreba, priključujem se na vukovarsku i prašim prema raktiju.
pred kraj čujem i klik-klik zvuk u osovnini pogona, počnem osjećati da mi se pojavljuje i kao prazan hod te se bacam u spiku sa biciklom da izdrži do kraja jer još malo pa smo gotovi!
oko 23:30 uletavam na cilj!
spakiram se, sjedem u auto i na žitnjaku se počastim sa velikim gablecom u megiću, nikad finiju hranu u megiću nisam jela

na kraju svega ni jednom mi glavom nije proletilo “šta je meni ovo trebalo” u glavi sam bila 100% spremna za vožnju a tegobe koje su me mučile su to i pokazale, jer ljudi i za manje odustaju.
naravno da su bolovi i tegobe bile puno veće i ja bi odustala, al dobrom i realnom procjenom vidla sam kaj mogu voziti i kojim tempom završiti započeto bez da se ozljede povećaju.

dariju hvala na društvu, nije mu bilo lako provesti tolko vremena sa babom u PMSu koja je na najmanji pogrešan korak bila spremna odgrist glavu
al ok, kad sam skužila da sam u PMSu probala sam se kontrolirati, al ne baš 100% uspješno!

ako će naš silvek ovaj hobotnica LRM oživiti još koji put svakak preporučam, rijetko se pruži prilika da možete voziti na biciklu samo one stvari koje vam trebaju taj dan, totalni light packing LRM

Sljedeći brevet

Sljedeći brevet

BRM 200 km Đakovo

25 svibnja 2024 -Lička 2
Đakovo,Hrvatska31400
226818
DD dana
HH sati
MM min
SS sek
Brevet je startao!

Pretraži brevete

KALENDAR BREVETA 2024

Pretraži brevete

Arhiva