RANDONNEURS CROATIE II NA BRM FLECHE 2014

24. travnja 2014. | Arhiva

Premijerno su ove godine hrvatski randonneuri na Fleche brevetu nastupili i sa drugom ekipom. Ideja o nastupu rodila se prošle jeseni, a nakon propitkivanja i nuđenja nastupa ustrajnijim sudionicima hrvatskih breveta sastav se iskristalizirao u veljači. Lanjski brevet rookie Kornel Boroš i pisac ovog teksta su pokrenuli su akciju, a Tihomir Šaško, Tomislav Drvoderić i Nenad Ciglar su prihvatili poziv za sudjelovanje na maratonu.

Trasu je iz trećeg pokušaja posložio Kornel. Problem je nastao u trenutku kada su organizatori maratona, Randonneurs Slovenia, promijenili standardni običaj da maraton kreće u subotu ujutro, na petak navečer. Time su neki objekti, koji su trebali biti kontrolne točke,postali neupotrebljivi zbog njihova radnog vremena. Moj je zadatak bio ugovoriti kontrole i u tom sam više, manje uspio što se je vidjelo ili nije vidjelo prilikom prolaza. Najavljena ruta duga 517 km koju je trebalo izvesti za 24 sata glasila je zagrebačka Dubrava – Resnik – Ivanja Reka – Jalševec Nartski (KT1) – Rugvica –Lijeva Martinska Ves – Desna Martinska Ves – Sisak (KT2) – Galdovo – Topolovac – Čigoč (KT3) – Lonja – Jasenovac – Bročice – Novska – Nova Gradiška (KT4) – Brodski Varoš (KT5) – Novska (KT6) – Bročice – Jasenovac – Hrv. Dubica – Sunja – Mošćenica – Petrinja (KT7) – Glina – Vojnić – Belajske Poljice – Duga Resa (KT8) – Bosanci – Vinica – Zilje.

U Kornelovom dvorištu smo se skupili prerano. Dok smo ispili kave, dogovorili taktiku, izjeli puni lonac tjestenine s raznim umacima, složili bicikle, presvukli se … ostalo je do službenog početka maratona skoro sat vremena. Dosta je to bilo vremena za čekanje kada su svi bili zagrijani da što prije krenu u lov na kilometre.

Kroz prometnu Dubravu prošli smo glatko i vrlo brzo počeli napredovati u smjeru jugoistoka prateći tok Save. Prva kontrola u KONZUM-ovom dućanu u Jalševcu Nartskom imali smo već nakon 19 kilometara. Naime … , nismo mogli najaviti da ćemo putovati od Zagreba do Siska uza Savu bez kontrolne točke zato što je manje kilometara iz Dubrave do Siska preko Velike Gorice i Lekenika.

Nastavak vožnje kroz posavska sela po lijevoj i desnoj obali Save obilježili su lijepi krajolici u smiraj dana uz vedro nebo, čist zrak i blagi vjetaristočnih smjerova koji je malo po malo gubio na intenzitetu. Najzanimljiviji smo bili dječurliji u obje Martinske Vesi koja se družila na savskoj obali. Nekolicina njih nosilo je štapove s rolama i zakvačenim varalicama, ali ulovljenih štuka nije bilo za vidjeti.

Na sisačke, dijelom raskopane, ulice stigli smo kada je počela svijetliti ulična rasvjeta. Na CRODUX-ovoj benzinskoj postaji zaposlenici nisu znali za moj dogovor s nekim od njihovih poslovođa no potvrdili su nam homologacijske kartone bez puno krzmanja. Nakon brze okrjepe i oblačenja za noćnu vožnju utonuli smo u vedru noć, a mjesec koji još nije postigao svoju punoću svejedno je dodatno rasvjetljavao tamo gdje ulične rasvjete nije bilo.

Posavska sela Savom nizvodno od Siska često prolazim biciklom u nekim svojim đirevima i poznata su mi skoro sva mjesta gdje bi asfalt mogao biti poguban za gume cestovnih pila. Čak sam i najavljivao da nas iza Galdova čekaju loše dionice. Na našu radost u nastavku puta jako lošeg asfalta u Sisačko-moslavačkoj županiji nije bilo. Tek sljedećeg dana na dionici od Dubice do Sunje morali smo tražiti ravnu podlogu. Tog petka navečer smo vozili preko uredno poravnatih i zaglađenih oštećenja na cestama.

Kontrola u Čigoču je bila potrebna kako bi imali potvrdu da smo prošli tim smjerom jer je iz Siska do Novske najkraće se stiže preko Popovače i Kutine. U tim krajevima nema benzinskih postaja i razglašeno poznatih ugostiteljskih lokala no u većini sela postoje objekti seoskog turizma. „Tradicije Čigoč“ je jedna od njih, pa kako sam kod njih povremeni gost zamolio sam vlasnika da nam pomogne i ovjeri kartone. On nas je dočekao sa osmjehom, ovjerio nam prolaz i … počastio nas toplim napitcima. I’ll beback!

Slijedila je etapa dužine od skoro 90 kilometara. Do Jasenovca smo vozili sporije, a po izlasku na državnu cestu krenuli smo žešće. U dolini Save postajalo je sve hladnije, a kada smo se malo popeli u Novsku i okrenuli kroz ušorena šokačka sela put Okučana osjetili smo blago zatopljenje jer se zbog mirne noći bez vjetra stvorila temperaturna inverzija. Kornel i ja se nismo mogli dogovoriti čije je temperaturno očitanje točnije. Njegovo s iPhonea ili Garminovo s mog bicikla. Dva sata kasnije to neće više biti važno jer ćemo se sva petorica smrzavati bez točnog očitanja temperature.

Na prijedlog Nenada stali smo u Rajiću kako bi on popravio kravatu i svi skupa malo odmorili. Sjediti na hladnoj klupi ispred župne crkve nije baš bio neki gušt pa smo vrlo brzo nastavili dalje. U Okučanima je bilo vidljivo da su prometnom policajcu noćni vilenjaci na biciklima redovita pojava u smjeni k’o i vještice na metlama. Nisu manje bili iznenađeni ni dvoje dežurnih radnika na Ininoj benzinskoj u Novoj Gradišci. Niti njima poslovođe nisu prenijele dogovor o dolasku noćnih putnika kojima treba ovjera prolaza. Oko potpisa i udaranja žigova smo se brzo dogovorili no dok smo se tamo zadržavali imao sam dojam da su se bojali da ćemo im pokrasti slatkiše ili izvesti oružani prepad.

Prije odlaska u pravcu Slavonskog Broda na postaju je stigao auto s registarskim pločicama iz Srbije. Bilo je to prateće vozilo ekipe koja je prema Zilju krenula iz Šida, a s kojima je vozio naš Goran Zec. Trojac  bratstva i jedinstva sreli smo nakon malo više od deset kilometara vožnje pete etape. Bili su zakrabuljeni, ohlađeni … . Na kratko smo razmijenili koju riječ, pozdravili se i nastavili svatko u svom smjeru.

Sela su se redala i kada smo iz Sibinja zakrenuli prema Brodu i počeli blago ponirati prema Savi hladnoća nas je stala stezati. Pokazatelj temperature na mojoj čuki naočigled je tonuo ispod nule i zaustavio se na -2 °C.

Pred TIFON-ovu benzinsku stanicu u Brodskoj Varoši stigli smo s petnaest minuta bonusa u odnosu na planirani tempo. Priuštili smo si produženi odmor u caffe baru koji je bio rezerviran samo za nâs bicikliste. Dok smo boravili tamo stigla su dva autobusa s turistima no njima nisu služili pića. Osjećali smo se k’o begovi. Društvo nam je pravio Tomislav Penava, brodski biciklist i biciklistički aktivist, moj prijatelj i nekadašnji ljuti protivnik sa brdskih maratona u Istri. Ne viđamo se često, a niti biciklistički ultramaratonci svake noći ne lutaju slavonskobrodskim cestama.

Kada se je nebo na sjeveroistoku počelo svijetliti bilo nam je malo teško izaći na ledeni zrak i nastaviti natrag, put Novske. Nakon kilometar, dva krenuli smo voziti dosta brzo. Sada smo zbog malo duže pauze bili desetak minuta u minusu od planirane satnice napredovanja. Brzo napredovanje trajalo je do dvadeset i četvrtog kilometra kada smo usporili zbog fizioloških potreba no onda su se počeli izvlačiti sendviči iz torba premda je dogovor bio da će sljedeći obrok biti burek u Novoj Gradišci. Do pekare smo vozili sporo i nedisciplinirano.

Osnaženi toplim obrokom i nabrijani kofeinom iz cola i espressa do Novske smo jurili k’o da smo na trci. Usprkos tome, sat kroz kojeg vrijeme neumitno prolazi je pokazao da smo zaostatak od plana povećali za više od četrdeset minuta. Odmor, lizanja sladoleda i presvlačenja trajala su kratko kako bi čim prije zagrizli sljedeću etapu.

Desetak kilometara do Jasenovca prošli su brzo. Prema Dubici smo vozili u vjetar, a poslije skretanja za Sunju dočekao nas je prvi kratki uspon. Njega smo brzo preboljeli, ali rohavi asfalt do Sunje nismo. Vukli smo se polako, grupa se raspala, svatko je vozio za sebe. Sela kroz koja smo prolazili, uglavnom, su iseljena i pusta premda je dosta kuća obnovljeno nakon rata. Prošle subote je većina tih zidanica bez fasada, koje su preko tjedna zatvorene i prazne, bila otvoreno. Stigli su vikend posjetioci na uređenje okućnica. Zapazio sam da su samo dvoje vlasnika zelene površine po dvorištima i uz cestu obrađivale kosom. Svi ostali su zujali s motornim i elektromotornim kosilicama. Još jedan razlog zašto je hrvatska populacija sve punašnija.

Na kratkom odmoru u Sunji odlučeno je da se ne vozi puna kilometraža iz plana nego da se hvata, prema pravilima, dozvoljeni minus od 20 %. Cesta je u nastavku bila uredna. Od Sunje do Novog Pračnog, gdje se skreće za Mošćenicu i Petrinju, trebali smo se popeti na dva hupsera koji, inače, nisu zahtjevni, ali se preko njih s umornim nogama nije moglo samo tako preskočiti.

Radnici na Ininoj benzinskoj postaji u Petrinji također nisu ništa znali o ovjeri kartona i jedan se držao k’o da će završiti u Remetincu ako utisne žig. Nisam se brinuo zbog toga. Postoje i rezervni načini ovjere prolaza, ali ne volim da me prave budalom kad sam se već s više odgovornih u Ini dogovarao oko naših potreba. U centru Petrinje smo iz drugog pokušaja našli na piceriju sa stolovima na otvorenom. Do nas su se osvježavala dva dečka s cestovnim biciklima, a iz razgovora saznasmo da su triatlonci. Razmijenili smo iskustva. Oni su nakon trening vožnje išli doma na ručak, a mi nakon pizza put Gline.

Započeli smo osmu etapu premda smo znali da je nećemo završiti. Kao ni devetu. Sa 439 prijeđena kilometraza jedan dan vožnje koju smo zaključili na cesti između Gline i Gvozda, s jedne strane, slavimo. Više je razloga. K’o prvo, imamo plasman i završeni Fleche maraton. Nije to mala stvar. Drugo, tri člana ekipe nisu do ovoga maratona imali priliku voziti cijelu noć od zalaska sunca do svitanja i sa ovom vožnjom ušli u klub 400+. Treće, nitko osim mene do sada nije iskusio vožnju po noći na temperaturi ispod nule. Od temperature smrzavanja po noći veće je sranje, kiša. To će tek probati budu li nastavili voziti višednevne maratone. S druge strane možemo žaliti što nismo napravili malo bolji rezultat ili dovršili maraton. Uz malo discipline i ustrajnije vožnje s manje odmora zbir prijeđenih kilometara na kraju bi bio puno veći.

Iskazujemo veliku zahvalu vlasnicima turističkog objekta „Tradicije Čigoč“ i zaposlenima u noćnoj smjeni na BP TIFON Slavonski Brod na iskazanom gostoprimstvu i dobroj volji. Bez vas bi izvesti maraton bilo teže. Tomislave iz Broda, hvala ti na posudbi štrikane majice dugih rukava. Poslužila je svrsi makar je iz Lidl-a.

Siniša Babić

Sljedeći brevet

Sljedeći brevet

BRM 200 km Đakovo

25 svibnja 2024 -Lička 2
Đakovo,Hrvatska31400
73043
DD dana
HH sati
MM min
SS sek
Brevet je startao!

Pretraži brevete

KALENDAR BREVETA 2024

Pretraži brevete

Arhiva