Drage randonerke i randoneri,

svi Vi koji ste vozili, i koji niste, i svi Vi koji ste htjeli, a niste mogli. Osijek je opet tu za Vas!

Možda ste bili prošle godine i mislite da ste sve vidjeli. Možda su Vas iznenadili usponi? Suncokreti koji tope srca čak i lokalnoj ekipi? Pogled iz Batine i Erduta na široki nam Dunav?

Pitate se kako može biti bolje od toga?

Dođite i uvjerite se sami.

Osijek 2.0 započinje 11.7.2026. s početkom okupljanja u 6 sati ispred Pizzeria Novi Saloon, te polaskom u 7-nula-nula.

Ruta je u potpunosti izmijenjena. Prolazi se čak 5 graničnih prijelaza. Skreće se s glavnih cesta, ne zato što treba s nečim popuniti kilometre, nego zato što se tamo stvarno nešto nalazi. Nešto što treba vidjeti i doživjeti.

Ide se opušteno. Nema uspona. Nećete nigdje zakasniti. Poštujte godine istraživanja svakog zakutka, smanjite tu brzinu, kako biste mogli doživjeti maksimalnu dozu Baranje u jednom danu.

Od mnogih stvari koje se mogu vidjeti, istaknut ću samo neke.

Na 35. kilometru spajate se na tenkovsku cestu do Batine. Cestu nastalu tijekom rata, kojom su tenkovi JNA ušli u Baranju. Nisu se mogli popeti gore, pa su išli okolo. Sad je to samo cesta, ali sjećanje je ostalo.

Prva kontrolna točka (KT1 FOTO – Spomen Muzej Batinske bitke) nalazi se na 44. kilometru, odakle možete vidjeti i jednu od prošlogodišnjih kontrolnih točaka, ali ovaj put iz značajno drugačije perspektive.

Dovoljno je uhvatiti fotku muzeja, no svakako preporučam da se prođete iza i uhvatite još koju fotku, s haubicama i Dunavom.

Nastavljate prema Mađarskoj, sve do Santova, gdje ćete na uskim uličicama doći do 63. kilometra i druge kontrolne točke (KT2 FOTO – Gospin kip), gdje se nalazi najveći Gospin kip na svijetu! Trebat će pogurati bicikl nekoliko metara kako bi se došlo do klupica u hladu. Idealno mjesto za opustiti se i krenuti dalje. Obavezno se opskrbite u Santovu, jer do iduće kontrolne točke nema trgovine.

Slijede malo lošije ceste, od 71. do 77. kilometra. No tada stižete na bent, i slijedi opuštena vožnja, bez ikakvog prometa, sve do iduće kontrolne točke na 92. kilometru (KT3 ŽIG – Kompa). Pripremite se za zabavu, jer ćete se provozati zajedno s biciklom preko Dunava. Kompa vozi u 10. i 40. minuti svakog sata, a vrijeme dok čekate ćete provesti uz hladno piće i dobru glazbu. Prijevoz kompom je u cijeni kotizacije.

Put prema idućoj kontrolnoj točki (KT4 FOTO – Rampa – GP HU-HR) na 111. kilometru je također bez prometa, ali s tužnim iznenađenjem. Tu ćete vidjeti priču o nepovjerenju, ispisanu u metalu. Shvatit ćete kad vidite, zapamtit ćete kad uslikate.

Osmijeh na lice i nastavite dalje. Ni 5 kilometara niže, dolazi se do Draž-plaže. Mjesto gdje se brzo zaboravi gdje ste i gdje idete, ako si dozvolite sjesti u kafić. Oni hrabriji mogu se i osvježiti u Topoljskom Dunavu.

Nakon Draža prolazite kroz još jedan granični prijelaz i dolazite do 137. kilometra i pete kontrolne točke (KT5 FOTO – Muzej Mohačke bitke). Riječ je o spomen-muzeju Mohačke bitke, koja se odigrala prije ravno 500 godina, i trenutačno je u fazi rekonstrukcije. Možda rekonstrukcija bude završena do breveta. Nije potrebno ulaziti, dovoljan je selfie.

Idete dalje i dolazite do vrhunca rute na 167. kilometru (KT6 FOTO – Kružni tok – natpis Villány), zadnje kontrolne za 200-tku, i najtežeg odlaska za 300-tku. Villany. Simpatično malo mjesto, poznato po vinima. Ako već niste zastali i pogledali prošli muzej, muzeji vina koji se protežu kroz cijelo selo SE-NE-PRE-SKA-ČU. Nema većeg grijeha nego proći kroz Villany i ne iskusiti ono što se nudi. Priznaje se bilo koji selfie koji uhvatite dok ste u Villányju.

Vjerojatno najteži pokret ikad. Napuštate Villany tužna srca i idete prema Donjem Miholjcu. Ruta prolazi pokraj dvorca Mailáth, koji se smatra jednim od najočuvanijih dvoraca u Hrvatskoj. Nije kontrolna točka, ali ga je lijepo vidjeti, pa uhvatite selfie ako stanete na semaforu. Obavezno se opskrbite jer idućih 50 kilometara nema benzinske niti trgovine koja radi subotom.

Ispred Kapelne na 214. kilometru nalazi se iduća kontrolna točka (KT7 FOTO – Most preko Karašice), omanji most preko Karašice. Karašica je desni pritok Drave. Duga je preko 90 km i nalazimo se desetak kilometara od njezina izvora, a vodi sve do Osijeka gdje se ulijeva u Dravu.

Ruta vas dalje vodi šumovitim i ravničarskim putevima, prema Belišću, nakon kojeg idete prema 261. kilometru, gdje se nalazi granični prijelaz Baranjsko Petrovo Selo i zadnja kontrolna točka prije cilja (KT8 FOTO – Kućica – GP HR-HU).

Nakon toga idete najbržim putem do Osijeka, gdje Vas čeka okrijepa i druženje (KT9 ŽIG – Pizzeria Novi Saloon).