Rezultati BRM 200 km Otočac 2016.

Kao što su već mnogi sudionici u svojim objavama na društvenim mrežama napisali, odvozili smo u subotu, 28. svibnja, ovaj najavljivani brevet. Sudionika na startu 32, a na cilju također 32 samo što su trojca iz subjektivnih i objektivnih razloga zaobišli veranje po Velebitu preko Štirovače, Mrkvišta te propustili delicije u Krasnarskoj sirani “Runolist”. Taj prolazak kroz Velebit imali smo na programu jednog breveta 2014. samo smo po toj divljini prolazili noću i po kiši pa niš’ nismo vid’li. Osim sjena … .

Kako smo Ino i ja uranili malo i previše, stigli smo na zborno mjesto malo poslije šest ujutro, naužili smo se jutarnje svježine i drhturili uz Gacku obasjani tek granutim suncem.
Kasnije se jutarnjih 6 °C razgoropadilo i do 34 celzijevca na osunčanim planinskim kosama.

Posebno živopisna bila je prva etapa vožena iz Otočca kroz Prózor, Čoviće i Ličko Lešće do izvora Gacke u Sincu. Prolazilo se po nekoliko mostova preko Gacke i uz nju, pokraj seoskih dvorišta, voćnjaka, još nepokošenih livada i pašnjaka s kravama ili ovcama.

Od Tonkovića vrila do državne ceste koja vodi od Otočca do Vrhovina pridružio nam se mješoviti pâr brdskih biciklista iz Zagreba koji su provodili dane produženog vikenda u okolici Otočca.

Jedna od zanimljivosti bio je nastup petorice novih vozača koji su prvi puta nastupila na brevetu i svi su ga uredno završili premda zbog visinskog profila i visokih dnevnih temperatura nije bio lak.

Druga zanimljivost je da je jedan od sudionika imao bliski susret treće vrste s mladuncem medvjeda. Medvjedić se uplašio i utekao potražiti zaštitu kod svoje mame, a vidioc na dva kotača je, također, utek’o potražiti zaštitu svoje grupe kojoj je zbrisao na spustu. Medvjedica ga srećom nije registrirala na vrijeme te mu nije uputila čuvenu medvjeđu doskočicu: – Give me five! – pa šapom gdje dohvati. Kako nije bilo dokaznog materijala o susretu u šumi, fotografija, ogrebotina i sl. svjedok prisustva malog mede na planinskoj cesti pretrpio je za večerom veliku dozu komentara, od duhovitih do perverznih u stilu: – ‘Ko zna što je on vidio?! 🙂 Pokušajte zamislit scenu gdje desetorica odraslih muškaraca urla od smijeha, a i šaptaču medvjedića se otima smijeh s usana dok ostalim gostima restorana se iscrtavaju upitnici i uskličnici iznad glava.

Večera na terasi Bistroa Ribić na obali Gacke prošla je u odličnom raspoloženju, zna se zašto, uz odličnu hranu, piće i razgovor. I emocionalni i gurmanski recovery.

Velika zahvala vlasniku Bistroa Ribić gospodinu Marinku Bobincu koji nas je ujutro dočekao kavama, a na povratku lijepim tanjurima ukusnog sadržaja.
Hvala i obitelji Tomaić, vlasnicima Sirane Runolist u Krasnom koji su nam ovjeravali kartone i počastili uzorcima sireva.

Idemo dalje …

Siniša Babić